Rezolucija komunističko-astencionističke struje u tršćanski socijalistički sekciji o revolucionarnom parlamentarizmu, usvojena na sastanku 19. decembra 1920

Frakcija komunista-ascencionista, tršćanska grupa; Dragotin Godina

1

Donosimo tekst rezolucije o revolucionarnom parlamentarizmu, usvojen prošle nedjelje2 na sastanku tršćanskih komunista-astencionista.3 – Rezolucija sadrži kvintesenciju komunističke taktike ne samo u izbornoj i parlamentarnoj borbi, već i u djelovanju i prevladavanju komunista na političkom polju uopšte. Druga vrlina ove rezolucije je njena istovremena jasnoća i odlučnost. Svaka nejasnoća je isključena! - Rezolucija će još doći do svih sekcija koje su usvojile imolski program.4 Nadamo se, da će rezolucija biti usvojena s odobravanjem i da će je naši drugovi usvojiti uključivo s njenim duhom [njenom dušom] - koji mora prodrijeti u svaku njihovu političku misao i akciju. Rezolucija se glasi:

"Grupa tržšćanskih komunista-astencionista izjavljuje, da je jedina svrha njenog postojanja bila utrti put uspostavljanju prave komunističke partije, u potpunosti u skladu s principima Komunističke internacionale: da će njen zadatak biti u potpunosti ispunjen tek kada postigne postavljeni cilj, t. j. [to jest] kada če komunistička partija biti - ne samo pristupajuća, kako kaže publikacija našeg centralnog komiteta - već i u potpunosti odgovarjajuća načelima Komunističke internacionale, dovršena činjenica, ili kada se komunističko-astencijalistička frakcija može spojiti u neku drugu grupu, koja će bolje odgovarati namjerama astencionista.

Prelazeći ka konkretnom faktu, tršćanska sekcija izjavljuje, da je spremna za udruživanje sa svim onim komunističkim frakcijama (koje prihvaćaju imolski program) koje namjeravaju nakon rezultata glasanja na sljedećem kongresu Talijanske socijalističke partije - čak i ako ostanu u manjini - bezuvjetno, da se odvoje - ne samo od reformista koji su se nedavno okupili u Reggio Emillia,5 već i od svih onih elemenata koji su za takozvano "partijsko jedinstvo" (Serratijevci), dalje od onih elemenata koji su se iskazali, [ili će se do kongresa, jasno pokazujući svoju simpatiju prema reformistima, još iskazati] kao lažovi-komunisti.

Drugi uvjet koji mi, tršćanski komunisti-astencionisti, namećemo svojim drugovima elektonistima6 za potpuno ujedinjenje sa njihovom komunističkom frakcijom (koja je za razdvajanje)7 je, da prihvate našu tezu o revolucionarnom parlamentarizmu, koja je u potpunosti u skladu s tezama usvojenim na II. kongresu Komunističke internacionale, to jest:

Svako učešće proletarijata u buržoaznom parlamentarizmu, čak i ako se ta koristi u revolucionarne svrhe - smatramo rasipanjem proleterskih energija. Ipak, iz discipline, bezuvjetno i u cijelosti prihvaćamo teze o revolucionarnom parlamentarizmu usvojene na II. kongresu Komunističke internacionale, bez obzira što se je pomenuti kongres izrazio o relativno maloj važnosti ovog pitanja.

Jer smo i mi uvjereni u malu važnost ovog pitanja, u potpunosti se slažemo s mišljenjem II. kongresa, naime: da je antiparlamentarizam kao apsolutno i kategorično odbijanje buržoaznog parlamentarizma samo naivna i dječja doktrina. Također logički smatramo, da je i suprotno apsurdno i neozbiljno: to je apsolutno priznanje bezuvjetne potrebe konkretnog učešća u buržoaznom parlamentarizmu.

Faktički je kongres samo generalno prepoznao potrebu komunista za učešćem u parlamentarizmu. U nekim slučajevima prepoznaje potrebu za bojkotom izbora ili obrnuto: sudjelovanje na izborima, ali istovremeno proglašenje bojkota parlamenta. Takođe je odlučio da komunističke partije pojedinih zemalja to moraju riješiti same, poštujući specifične uslove danog trenutka.

Kako moramo na ovoj osnovi konkretno riješiti pitanje revolucionarnog parlamentarizma, moramo radi toga razmotriti ove specifične detalje trenutnog političkog momenta, od kojeg ovisi taktika naše buduće komunističke partije kao i politička situaciju u Italiji.

  1. Tek formirana Talijanska komunistička partija, još će ta biti daleko od toga da će moći detaljno razumjeti komunistički duh, politiku, taktiku i učenja komunizma. U njoj će vladati samo dobra volja, trudeći se napraviti njene članove u svakom pogledu savršene komuniste. A mentalitet će još dugo ostati socijaldemokratski. Stoga će stranci trebati puno energije i rada, da bude u stanju izvršiti preokret iz socijaldemokratizma u komunizam.

    U tom periodu takozvanog djetinjstva komunizma, svaki elekcijonistički pokušaj bit će vrlo opasan.

  2. Pored rada na komunističkom samoobrazovanju, stranka će imati i težak zadatak širenja istinskog komunizma među radničkim masama i borbe protiv, ne samo otvorenog reformizma, već i protiv reformizma i socijaldemokratije skrivene pod krinkom komunizma (npr. jedinstveni komunizam,8 socijalni patriotizam. itd.)

  3. Komunistička partija će morati provoditi sovjetsku propagandu i tehnički pripremiti sovjete. Ne samo pripremiti, već će morati i braniti pravi sovjetizam od modernih falsifikata, kojih će sigurno biti mnogo (primjera već imamo u Austriji, Njemačkoj i Italiji - ovdje se, naravno, rade samo prvi planovi).

  4. Katastrofalna političko-ekonomska kriza u Italiji razvija se s takvom žurbom. da će Komunistička partija morati uložiti ogroman posao - što će sigurno premašiti njene snage - za psihološku i tehničku predpripremu komunističke revolucije. To će morati učiniti, da spriječi takvu revoluciju, koja bi degenerirala u anarhični kaotični revolt, koji bi nas opet vratio u stari buržoazni režim.

Uzimajući sve ovo u obzir, može se pretpostaviti, da će nova komunistička partija morati uložiti sve svoje snage i resurse u izvršavanje svega što joj nalažu njeni glavni zadaci. Jednom kad se to učini, moći će se vidjeti postoji li prilika da se dio energije i resursa žrtvuje za potrebe sporedne stvari revolucionarnog parlamentarizma. Mi, komunisti-astencionisti, več sada predviđamo, da se ta mogućnost nikada neće pokazati. Međutim, ako većina Komunističke partije bude suprotnog mišljenja, bezuvjetno ćemo prihvatiti odluke stranke. A u ovom slučaju zahtijevamo, da se komunistička partija striktno drži onoga što je zaključio II. kongres Komunističke internacionale. To jest: da se u izbornom periodu ne smije ići u lov na maksimalan broj mjesta, već da to bude mobilizacija masa s motom proleterske revolucije. - I mi ćemo insistirati na tome, da akcija parlamentarne grupe u potpunosti odgovara onim 12 tačkama, koje sadržuje III. dio (posljednji) teza,9 [koje se odnose revolucionarnog parlamentarizma].


  1. Delo, 24. XII. 1920. Rezoluciju je sastavio i predložio Dragotin Godina. 

  2. Na dan 19. decembra 1920. 

  3. Grupa astencionista, nakon uspostavljanja jedinstvene komunističke struje, 18. novembra (vidi dokument br. II, 93), službeno više nije postojala, ali je i dalje samostalno djelovala s obzirom na težnje, izražene več na skupštini u Imoli nakon [prevlasti] Bordigovih tendencija u komunističkoj struji. Prim. P. Spriano, Storia del Partito comunista italiano, I, Da Bordiga a Gramsci, Torino 1967. 

  4. Program komunističke struje, usvojen na skupštini u Imoli 28.-29. novembar 1920. 

  5. 10.–11. oktobra 1920. 

  6. Grupe komunista koje su, za razliku od astencionista, zagovarale učešće na izborima. 

  7. Odvajanje od unitarista i reformista. 

  8. Mišljeni su unitaristi, koji su se nazivali socijalistima-komunistima. 

  9. Teze II. kongresa Komunističke internacionale, izražene u 21 tački.